Kako da prihvatimo osobe sa posebnim potrebama?

Na pitanje kako da prihvatimo osobe s posebnim potrebama, grupa mladih ometenih u razvoju iz Zvornika odgovara – Samo nas gledajte istim očima!

Mladi sa smetnjama u razvoju pohađaju radionice u Zvorniku.

Mladi sa smetnjama u razvoju pohađaju radionice u Zvorniku.

Sanja Ćurić, ista i drugačija od drugih. Sanja ima cerebralnu paralizu i živi s tim problemom već 29 godina. Položaj mladih ometenih u razvoju u Republici Srpskoj nije na zavidnom nivou, a u teškoj situaciji su i njihove porodice. Zakonski sve prilično uređeno zvuči, međutim, totalno je drugačije u praksi.

Na osnovu člana 33. stav 1 Zakona o dječijoj zaštiti donesen je Pravilnik o ostvarivanju prava iz dječije zaštite. Ovim Pravilnikom utvrđuju se postupak i uslovi za ostvarivanje prava dječije zaštite propisanih Zakonom o dječijoj zaštiti. U Bosni i Hercegovini diskriminacija je izričito zabranjena Ustavom.

Međutim, situacija u praksi je itekako drugačija.  Sanja nema asistenta, pomoć u osnovnom školovanju bila je njena majka. I tako je sa većinom druge djece sa sličnim problemima.  Društvo bez predrasuda i barijera, rijetko gdje postoji. Razlika je samo u volji, želji i finansijskoj podršci da se osobe sa smetnjama uključe u društveni život, te da se njihovim najbližim pruži ruka na tom putu.

I majka i podrška i negovateljica

Istraživanja pokazuju da zahtjevan rad s djecom uglavnom obavljaju žene, ali da je njih vrlo malo na pozicijama donošenja odluka o zakonima, politikama i propisima koji se odnose na budućnost djece s poteškoćama u razvoju. Majke koje žele da pomognu svojoj djeci i da ih uključe u društvo izložene su osudi sredine, pa čak i nasilju i to od najuže porodice.

Novorođenče se čvrsto drži za majčinu ruku

Novorođenče se čvrsto drži za majčinu ruku

 

Slavica Ćurić, majka je 29-godišnje Sanje, kojoj je u drugoj godini dijagnostikovana cerebralna paraliza.

Mnogo je stvari koje ne znamo o majkama djece s posebnim potrebama. Kako kažu roditelji, podizati dijete sa bilo kojom smetnjom je u isto vrijeme i blagoslov i izazov.  Roditelji su umorni, ljubomorni, usamljeni, prestrašeni, žele da pričaju o svojoj djeci, i prije svega i oni su samo ljudi.

Osmijeh za svih 29 godina majčinstva

Osmijeh za svih 29 godina majčinstva

 „Od dana njenog rođenja ja sam joj bila posvećena. Disala sam i živjela sam sa njom. Kada sam saznala za dijagnozu, mislila sam da umirem. Ali onda sam shvatila da jedino moja snaga i upornost će pomoći mom djetetu da se pripemi za život. Borba je krenula. I do početka rata je sve bilo relativno dobro, terapije i banjsko liječenje dva puta godišnje. Sanja je dobro napredovala. Međutim, rat, izbjeglištvo, finansijska nesigurnost, u mnogo čemu nam je odmogla. Najviše u tome da se moja Sanja normalno uključi u zajednicu. “

Bol, koju majke, roditelji osjećaju u momentu kada vršnjaci, ali i odrasli ne prihvataju njihovo dijete teško je opisati. Nerazumijevanje i nedostatak želje da se razumije bole još više. “Dan kada je moja Sanja završavala osnovnu školu, kada sam od razredne čula da je bolje da je ne dovodim na završnu zabavu, jer to nije mjesto za takve kao Sanja, je napravio neopisivu bol. I ranije smo se susretale sa odbacivanjem, ali ovo je bilo još bolnije jer je odbačena od prosvetne radnice, njene razredne i njenih školskih drugara,” suznih očiju pojašnjava Slavica.  Sanja Ćurić nije imala matursko slavlje, jer okruženje nije imalo sluha.

Barijere i predrasude na različitim krajevima svijeta

Međunarodne organizacije na različitim krajevima svijeta, uključuju se u procese unaprijeđenja lokalnih zajednica i stvaranja otvorenog i uključivog društva.  No i tu su nekako veliki rezultati izostali. UNICEF vrlo često piše o tome. Posvećenost međunarodne zajednice izgradnji društava u kojima je inkluzija djece sa smetnjama u razvoju više prihvaćena rezultirala je unapređenjem položaja djece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica, ali preveliki broj djece i dalje se suočava sa barijerama za učešće u građanskim, društvenim i kulturnim poslovima svojih zajednica.

 

Margine društva – rezervisane za osobe sa posebnim potrebama?

Otvorena zajednica da prihvati sve svoje članove bez izuzetka zvuči kao utopija. Tamo gdje je ekonomsko stanje društva na višem nivou, situacija je malo bolja. Više se sredstava izdvaja za pomoć, obrazovanje, uklanjanje barijera osobama ometenim u razvoju.  A u društvima koja se bore za egzistenciju, prolaze kroz ko zna koju tranziciju po redu, svi su građani prepušteni sami sebi. Oni kojima je naša pomoć potrebna, često ostaju bez iste. Porodice se bore da opstanu i susreću se sa brojnim problemima, još od dana kada se rodi dijete koje ima smetnje u razvoju, koje ima nešto drugačije potrebe.

Sanja, ista i drugačija od drugih

Sanja Ćurić ima 29 godina, i iste potrebe kao i njeni vršnjaci. Žali što nema mogućnost da više vremena provodi u društvu, ali ipak je zadovoljna.

Više riječi, više akcije, pomoći će da se neki problemi otklone. I Sanja i njena majka Slavica nadaju se otvorenijem društvu i lakšem uključivanju u životne tokove osoba sa posebnim potrebama. Podrška uspješnih ličnosti svakako može ubrzati proces.

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s